U posljednje vrijeme sve više se susrećemo sa temom
mikoriznih gljiva u tlu, iako mnogima još nije jasno koja je njihova uloga i što to znači za sve nas.
Stoga, u ovom tekstu koji ću opisati na najjednostavniji način, želja mi je približiti Vam ovu tematiku kako bi shvatili pravi značaj što je to vrtlarenje u skladu s prirodom.
Zahvaljujući mikorizi sada je jasno kako žive šume diljem svijeta bez uplitanja čovjeka.
Mikoriza je simbioza između biljke i gljive u kojoj obje u tom odnosu dobivaju njima potrebne hranjive tvari.
Mikoriza u prijevodu znači ,, gljive na korijenu ,, grč. mykes - gljiva, lat.rhiza - korijenje.
Dijele se u dvije glavne kategorije :
1. Ektomikoriza - stvara mrežu hifa između korijenovih stanica i hife koje obavijaju korijenje te prodiru u okolno tlo.
2. Endomikoriza - stvara posebne strukture za izmjenu tvari sa biljkom unutar korijenovih stanica i tvore mrežu finih hifa u tlu.
Smatra se da su mikorizne gljive u simbiozi sa 90 % bilja, a da simbiozu ne stvaraju sa kupusnjačama (kupus, cvjetača, brokula ), šećernom repom i ciklom te rododendronima i azaleama.
Iako znanost još i danas proučava ovaj prirodni fenomen mikoriza u tlu, prvi ju je otkrio poljski botaničar Franciszek Kamienski davne 1880 godine.
Znanstvenici su složni da je značaj mikoriza jedino pravo rješenje za budućnost zemlje i zaštitu ekosustava, a poštivanjem ovoga oblika suživota moguće je postići najjeftinija i najsveobuhvatnija rješenja za postizanje intenzivne proizvodnje koja će biti u skladu sa prirodnim zakonima.
Poštivanjem ove mudrosti Majke Zemlje u mogućnosti smo zaustaviti procese degradacije i samouništenja koje nam naveliko prijete.
Naime, uvođenjem agrokemikalija u poljoprivrednu proizvodnju ( nekontrolirana upotreba umjetnih gnojiva i kemijskih sredstava za zaštitu ), intenzivan uzgoj bilja ( monokulture), te učestalo korištenje mehanizacije, dovelo je do uništavanja ove fascinantne i inteligentne podzemne mreže u kojoj je sve međusobno povezano.
Mikorizne gljive u tlu igraju ulogu dostavljača potrebnih hranjiva biljci, kojoj su ta hranjiva nedostupna, jer se nalaze izvan dosega njenog korijenskog sustava. Također, biljka nema potrebne enzime kako bi rastvorila mineralne tvari u tlu, pa je ovisna o gljivama koje to rade umjesto nje.
Gljiva putem
micelija (produžetak primarnog korijena biljke), doseže za potrebnim hranjivim tvarima (fosfor, kalij, kalcij,dušik, cink...), razlaže ih pomoću enzima i dostavlja biljci u obliku koji ona može apsorbirati.
Mikoriza višestruko povećava površinu korijenovog sustava pomoću hormona rasta kojeg u sebi sadrži, regulira pH, smanjuje potrebe za navodnjavanjem i gnojidbom, proizvodi prirodne antibiotike koji štite biljku od patogenih gljiva i štetnih bakterija u tlu.
Za uzvrat, gljiva od biljke dobiva dio proizvoda fotosinteze koji izlučuje iz korjenja (šećeri, bjelančevine, složeniji ugljikohidrati).
Ove interakcije događaju se cijelo vrijeme biokemijskim putem u području korijenja ( rizosfera).
Zdravo tlo je zajednica desetaka tisuća vrsta organizama koje se hrane biljnim izlučevinama pa oni brane biljku od patogenih organizama kako bi sačuvali hranu za sebe.
Preoravanjem, prekapanjem i primjenom agrokemikalija narušava se ova, nama nevidljiva mreža živih organizama koji su naši saveznici u uzgoju bilja i stvaranju plodnog, zdravog i rahlog tla.
Svjesnim djelovanjem i vrtlarenjem u skladu sa prirodom, možemo postići puno bolje rezultate u proizvodnji zdrave hrane, a najbolji način povećanja različitih vrsta organizama u tlu je dodavanje kvalitetnog komposta i kompostnih čajeva te naravno minimalna obrada tla.
Ovo je sjajno jer u ovom slučaju manje rada znači više uspjeha. :)
Primjedbe
Objavi komentar