Pelin lat. (Artemisia absinthium), ljekovita je biljka koja pripada porodici glavočika, a porijeklom je iz južnih dijelova Euroazije.
Raste u obliku polugrma, visine 60 cm do 1 m, a svojim lijepim srebrnosivim, zadebljalim listovima i obješenim, žutim glavicama, daje pravu čar svakom vrtu u kojem je pronašao svoje stalno mjesto.
Aromatičnog je mirisa i slatkasto intenzivno gorkog okusa, pa se koristi za pripremu ljekovitih vina i rakija te se pije u obliku čajeva za liječenje mnogih oboljenja.
Ljekoviti dijelovi biljke : prije cvatnje ubiru se listovi, a za vrijeme cvatnje (od srpnja do rujna) cijela biljka te se suši u hladu na prozračnom mjestu uz povremeno okretanje.
Ljekovitost pelina poznata je od davnina te se spominje između ostalog i u spisima sv. Hildegarde iz 12. stoljeća gdje doslovno stoji:
"Načini od soka pelina dovoljno velik preliv sa vinom i navlaži čitavu kožu do očiju, uši i zatiljak, a načini to noću prije nego ideš spavati. Pokrij do jutra čitavu glavu vunenom kapom i za vrijeme spavanja proći će te glavobolja; taj napitak suzbija melankoliju, bistri oči, jača srce, pluća i želudac, čisti utrobu i dobro djeluje na probavu."
Vino od pelina
Na 1 litru dobrog domaćeg vina potrebno je dodati 20 grama biljke pelina.
Vino se pusti stajati do određene gorčine, procijedi se te je pelinovo vino (vermut) spremno za upotrebu.
Čaj od pelina pogodan je i kao voda za oči koja uz redovitu upotrebu vraća izgubljeni vid.
Sok se iscijedi iz svježe biljke, pomiješa sa malo meda i premaže preko očiju.
Pare pelinovog uvarka pomažu u liječenju bolnog i gnojnog uha, a efikasne su i za zubobolju.
Priprema čaja od pelina
Žličicu suhog bilja preliti za 2 dcl kipuće vode te ostaviti desetak minuta, procijediti i piti 1-2 šoljice na dan. Preporučuje se kao lijek za bolesnike kojima je uklonjena žućna kesica.
Također se koristi kao odlično sredstvo protiv grčeva u želucu i crijevima, protiv katara želuca, proljeva, prevelike kiseline u želucu, debljine, žutice, žgaravice i sl.
Pelin u organskom vrtu
Pelin voli sunčana mjesta u vrtu, pjeskovita, ilovasta ili glinasta tla. Iako je skromna biljka koju nije potrebno gnojiti, povremenom gnojidbom koju smo napravili od listova gaveza i koprive možemo povećati koncentraciju aromatičnih tvari u biljci.
Pelin se razmnožava vegetativno, ili pomoću reznica.
U vrtu se najčešće sadi uz ribiz te na rubovima gredica gdje rastu kupusnjače.
Pelin je otporna biljka koja tjera oko sebe puževe kukce i miševe.
Provrelom nerazrijeđenom otopinom od pelina možemo zaštititi ribiz od napada štitastih uši i od hrđe (gljivična bolest ribizla). Ova otopina učinkovita je i protiv lisnih uši, pljesni, crvenih pauka i grinja te gusjenica i mrava.
Zaštitno sredstvo od pelina
U 10 litara vode (najbolje kišnice), potopiti 300 grama svježeg pelina (list i cvijet), ili 30 grama suhog pelina te ostaviti 2-3 dana da se namaće u vodi. Otopinu procijediti i koristiti za špricanje ciljanog bilja bez razrijeđivanja.
Hvala Jadranka, odličan je.
OdgovoriIzbriši