Zelena gnojidba ili sideracija još e jedan od načina kako povećati biogenost tla te
samim tim sačuvati i povećati njegovu plodnost.
Biljne kulture koje se uzgajaju za zelenu gnojidbu trebaju u
kratkom vremenu razviti što veću lisnu masu te imati veliku apsorpcijsku moć
korijena što omogućuje transformaciju nepristupačnih oblika hraniva u one
raspoložive biljkama.
Kod izbora siderata koriste se leguminozne i neleguminozne
biljke. Leguminoze uz pomoć kvržičastih bakterija vežu molekularni dušik
iz zraka koji se pretvara u amonijačni oblik pa na taj način postaje dostupan
biljkama koje ga mogu iskoristiti za različite potrebe.
Sjetva siderata (biljaka za zelenu gnojidbu) obavlja se u proljeće
ili krajem ljeta kako bi se izbjeglo isušivanje tla u ljetnim mjesecima,
erozija te ispiranje hraniva u zimskim mjesecima.
Zahvaljujući brzom rastu,siderati u kratkom vremenu razvijaju
veliku lisnu masu te se ukopavaju u tlo nekoliko tjedana prije sjetve glavnih
kultura.
Mnogobrojne su prednosti zelene gnojidbe. Tlo se obogaćuje hranjivim tvarima,
poboljšava se njegova struktura, stabilnost i prozračnost, regulira pH tla,
suzbijaju se korovi, sprečava se razvoj bolesti i štetnika, a samim tim na ovaj
način postiže se velika ušteda (gnojidba i zaštita).
Ukopavanje, ili zaoravanje zelene mase vrši se kada je biljka u fazi cvjetanja jer
je tada u njima najpovoljniji C:N odnos. Naime, sastav biljaka mijenja se
tijekom cijele vegetacije pa tako starije biljke sadrže više celuloze i teže se
razlažu, dok mlade biljke sadrže više pepela i dušika pa zbog brze razgradnje
dolazi do gubitka dušika.
U malim vrtovima također je moguće provoditi praksu zelene
gnojidbe na površinama koje nisu, ili trebaju biti posijane u kasnijem periodu.
Ukopavanje biljaka koje su krenule u fazu cvjetanja idealan je
način prekrivanja tla u nedostatku malča.
Biljke veće lisne mase dobro je posjeći te nekoliko dana
ostaviti da se posuše na tlu pa tek nakon toga lagano ukopati u tlo kako bi se sačuvalo što više dušika.
 |
| Grahorica |
 |
| Bijela djetelina |
Leguminozne biljke koje su pogodne za zelenu gnojidbu - lupine (bijela, plava,
žuta), grahorice, crvena i bijela djetelina, inkarnatka, bob, esparzeta,
kokotac i sl.
Neleguminozne biljke - repica, uljana repica, facelija, raž, slačica, heljda,
gorušica i sl.
 |
Facelija
Neke od neleguminoznih biljaka poput facelije sve više se siju u
organskim vrtovima jer je njihova korist mnogostruka. Facelija svojim
izlučevinama koje iz korijenja ispušta tjera nematode iz tla , a kada procvjeta
svojim predivnim cvjetovima postaje privlačna mnogim oprašivačima pa je uvijek prepuna pčelica i leptira, a vrtlarima je to najdraži kutak u kojemu provedu najviše svoga slobodnog vremena. <3 |
Facelija je vrlo otporna biljka pa podnosi i niske zimske temperature. Izvrstan
je pokrivač tla, a zbog brzog rasta suzbija rast mnogih korova.
Najbolji rezultati postižu se mješavinom leguminoznih i
neleguminoznih siderata koji se izmješaju i krajem ljeta, kada je većina
gredica već prazna posiju pa nas u jesen dočeka prava, zelena raskoš. Ovo je
idealan način prekrivanja tla zelenom, živom masom, koja će ga zaštititi od
ispiranja, erozije i rasta korova. U proljeće, nekoliko tjedana prije sjetve,
pokupi se zaostala masa i prebaci na kompost, a tlo lagano prekopa. Biljke koje
će doći na ove gredice imati će dovoljno hraniva u samom startu.
Proljetnom sjetvom na isti način moguće je posijati na gredice
neku od biljaka za zelenu gnojidbu te je nekoliko tjedana prije sjetve ukopati
u tlo.
Za sadnju sadnica nije potrebno čekati da se siderati do kraja
razgrade. Sadnja se može obaviti već nekoliko dana nakon što je zelena masa
ukopana u tlo pa se postiže dvostruka korist. Organska tvar poslužiti će kao
gnojivo biljkama koje smo posadili, a također će biti i prekrivač tlu u
nedostatku malča.
Primjedbe
Objavi komentar