Zašto je štetno prevrtati tlo (orati, štihati) ?

Potaknuta vašim brojnim  upitima zašto je štetno prevrtati tlo, odlučila sam da vam kroz ovaj, malo duži članak, pokušam objasniti svu štetnost ove ljudske, nesvjesne i nepotrebne djelatnosti,  koja je dovela do alarmantnih posljedica, sve većeg zagađenja okoliša i osiromašenju tla, koji je posljedica kako agrokemijskih preparata koji nanose štetu zemlji i okolišu, sve veće mehanizacije koja uništava i zbija tlo, a najveća među njima je šteta koju ne znajući nanosimo tlu, upravo preokretanje (oranje) tla.
Današnji, alarmantni podaci koji govore da je oko 94% svjetskih, poljoprivrednih površina osiromašeno, te da je narušena prirodna ravnoteža što dovodi do pojavljivanja invazivnih štetnih vrsta i bolesti bilja, trebala bi nam biti opomena da razmislimo kakvu budućnost ostavljamo našoj djeci, te se zapitamo da li je uopće imaju.
Kako bi shvatili što se događa u tlu i kako ono funkcionira objasniti ću vam kroz slikoviti prikaz kako bi sami mogli donijeti zaključke te promjeniti uvjerenja koja se prenose sa generacije na generaciju, a štetna su kako za prirodu tako i za sve nas.

Tlo je živo

Svi smo već čuli da je tlo živo, ali nikako da shvatimo da svojim miješanjem i nepotrebnim radnjama, naravno iz neznanja narušavamo prirodnu biološku ravnotežu koja se stvara godinama.
Ako zamislimo da je samo jedan mali komadić zemlje dovoljan da ga usporedimo sa nekim većim gospodarstvom u kojem međusobno surađuju milijuni biljaka, životinja i mikroorganizama koji su godinama gradili ceste, putove i kanale (kojima prolaze zmije, krtice, gliste...), za dovodnju i odvodnju hranjivih tvari i vode, te da je u tom međuodnosu uspostavljena ravnoteža u smislu razmjene potrebnih dobara od kojih svi nešto davaju pa na račun toga i primaju, znači sve savršeno funkcionira i svi su zadovoljni. Kao rezultat te suradnje nastaje plodno tlo, potpuni sklad i sve je baš onako kako i treba biti. <3
I uzmimo sada da se umiješa čovjek koji niti razumije, niti vidi sav taj živi svijet koji živi u potpunoj ravnoteži i počne iz svoga neznanja (straha), razarati njihovo gospodarstvo, misleći kako će mu to donijeti još više koristi (tipično razmišljanje današnjeg potrošačkog drušva).

I što se događa?

Čovjek prevrčući tlo narušava tu godinama stvaranu ravnotežu, uništavajući sve te putove, mreže, hife, i sav živi svijet u njemu, ni ne znajući koje su posljedice te njegove nesvjesne djelatnosti.
Na taj način smanjuje plodnost tla, jer prevrčući zemlju on uništava rizosferu (gornji i najplodiji dio tla prepun brojnih mikroorganizama koji žive u simbiozi sa biljkama), iznoseći doljne slojeve na svjetlo dana (bakterije koje žive u anaerobnim uvjetima - bez zraka, a gornje koji su zaslužni za rast bilja, dakle prepuni bakterija koje žive zahvaljujući aerobnim uvjetima, baca u dubinu te one na taj način umiru. Svi ti uništeni mikroorganizmi koji žive u rizosferi, a pozitivno utječu na rast biljke, uključujući i fiksatore dušika, endomikorizne i ektomikorizne gljive stradaju, a kao rezultat toga uništava se struktura tla, smanjuje se taj plodni sloj, humus, koji je i najvažniji za zdravlje tla i rast biljnog svijeta.
Stoga dragi moji shvatite da je cilj organskog vrtlarenja nedjelovanje, jer je zemlja organski isprepletena zajednica biljaka, životinja i mikroorganizama.

Priroda je cjelina, a čovjek da bi bio dio cjeline trebao bi biti sluga koji se ne miješa u već savršenu inteligenciju majke zemlje.
Znajući da samo u jednoj šačici zemlje žive milijuni oku nevidljivih bakterija koje vežu dušik, kao i milijuni drugih mikroba, a svi zajedno dio su hranidbenog lanca koji dostavljaju potrebne mineralne tvari biljkama i brinu se o njenom zdravlju, kao i o zdravlju tla, važno je da shvatimo da nemamo to pravo i dalje uništavati prirodu, jer sada znamo koju štetu smo joj nanosili, pa je krajnje vrijeme da prestanemo.
Kako bi to još bolje shvatili potrebno je objasniti kako se biljke hrane.
Drveće, biljke, cvijeće, znači sve što čovjek posadi, u procesu fotosinteze sve te posađene biljne kulture u svome lišću proizvode ugljikohidrate te se oni šalju u ostale dijelove biljke. Ovisno o biljci, ali oko 20 - 80 % tih ugljikohidrata odlazi u korijenje koje se hrani s tim ugljikohidratima, s tim da oko 50 % tih ugljikohidrata korijenje izlučuje u svoju okolinu u kojoj žive mikrobi, bakterije, gljivice, mikorizne gljivice,  te se i oni na taj način hrane. To je savršena simbioza u području korijena biljke i mikroba koji se tu nalaze.
Dalje, veći mikrobi (amebe, bičaši...) hrane se tim bakterijama koje se hrane ugljikohidratima te oni postaju bogat izvor minerala, najviše dušika, pa se svi viškovi dalje izlučuju u zemlju, točno kod korijena biljke. Na taj način biljka dobiva sva njoj dostupna hranjiva (dušik, fosfor, kalij, magnezij, barij....)

Iz svega navedenoga možemo zaključiti kako je ovo savršeni i povezani sustav o kojemu se trebamo brinuti tako što ćemo posaditi biljke, malčirati i hraniti tlo, zelenom gnojidbom, vrtnim kompostom, povremeno prorahliti zbijeno tlo bio vilama,  primjenjivati mješovitu sadnju i pridržavati se plodoreda, a sve ostalo uraditi će priroda. <3<3<3