Sjetva i uzgoj proljetnog/jesenskog graška u organskom vrtu

Grašak (Pisum sativum) je jednogodišnja biljka koja pripada porodici mahunarki (lepirnjače). Pogodan je za uzgoj u hladnijim mjesecima u godini. Uzgojem različitih sorti grašak se može brati od svibnja pa sve do rujna. Razlikujemo tri različite sorte graška visoki, srednje visoki i niski te onaj rani (60 dana do berbe), srednje rani i kasni (90 dana do berbe). Kod viših temperatura grašku prijeti opasnost od pojave pepelnice ( lišće i mahune graška izgledaju kao da su posuti pepelom) i plamenjače koja se pojavljuje za vrijeme čestih ljetnih pljuskova, stoga se preporučuje za dobar urod grašak uzgajati u jesenskoj ili rano proljetnoj sjetvi kako bi se izbjegle navedene bolesti. Grašak je dobrodošao u svakom povrtnjaku jer osim što je izgledom privlačan, ukusan je i jako zdrav za jelo, a u vrtu je poželjna biljna kultura koja pomoću svog korijena fiksira dušik iz zraka te na taj način obogaćuje tlo potrebnim dušikom koje će koristiti biljke koje dođu na njegovo mjesto u vrtu. Iako se grašak sije uglavnom u rano proljeće, dok su temperature zraka niže, a tlo dovoljno vlažno, moguće ga je sijati i u jesen, krajem listopada pa sve do polovice studenoga ako vrijeme to dozvoljava. U jesenskoj sjetvi najbolje uspijevaju niske rane sorte, dok u proljetnoj sve sorte mogu biti jednako uspješno uzgojene. Grašak pripada grupi ,,samonepodnošljivih,, biljnih kultura pa je primjena širokog plodoreda obavezna kako bi se izbjegle mogućnosti zaraze od bolesti i nepoželjnih štetnika u tlu. Stoga ćemo grašak, ali i sve mahunarke koje sijemo u svome vrtu svake godine posijati na drugo mjesto, najbolje iza ,,gladnih,, biljnih kultura te ćemo na taj način omogućiti tlu besplatnu gnojidbu dušikom. Kako grašak ima kratku vegetaciju, nakon njega možemo zasijati još jednu biljnu kulturu u istoj kalendarskoj godini. Idealna sadnja nakon ranog graška je sadnja kupusnjača na istome mjestu jer one zahtijevaju velike količine dušika koje je grašak na svome korijenju vezao iz zraka. Želimo li iskoristiti sav taj dušik koji se vezao u obliku kvržičastih bakterija na korijenu graška cimu nakon ubiranja plodova nikako ne smijemo počupati iz tla, već posjeći vrtnim škarama iznad samog tla te istom malčirati tlo kako se ne bi isušivalo kada nastupe ljetne vrućine.

 Dobri susjedi grašku u vrtu su mrkva, krastavac, zelena salata, kopar, kamilica, rotkva, špinat, kupus, celer, rotkvica i kukuruz.

 Loši susjedi su grah, grašak, rajčica, luk, poriluk i krumpir.

 Priprema tla za sadnju graška 

Grašak zahtijeva srednje plodna i duboka tla, a najbolje uspijeva na slabo kiselim do neutralnim tlima pH 6.5 – 7.5 pa ako je tlo kiselije dovoljno je prije sjetve uz pomoć  Ruskih vila unijeti drvenog pepela u tlo (oko 1 kg na 10 kvadrata) te će se ono lijepo rasporediti u dubini i biti dostupno u području korijena biljke pa će se na taj način alkalizirati tlo, a kako je drveni pepeo i odlično kalijevo gnojivo koje je grašku itekako potrebno postiže se dvostruki učinak. Kako korijen graška ima vretenast oblik te prodire duboko u tlo i pripremu tla je stoga dobro obaviti na dubinu od 20 – tak cm. U tu svrhu koristim Ruske vile koje su zamjena i za bio vile, ali i za motiku,  pa tlo nakon rahljenja nije više potrebno prekopavati već samo pograbljati i odmah praviti redove, ili kučice u koje se odmah sije sjeme graška na dubinu od oko 5 cm. Kako sjeme u rano proljetnoj, ili jesenskoj sjetvi ne bi trunulo dobro je napraviti i povišene gredice kako bi tlo bilo dovoljno ocjedito i ne bi se zadržavao višak vode na površini tla.

Foto:Vlado Kos/Cropix

Sjetva graška

 Proljetnu sjetvu graška idealno je obaviti u drugoj polovici veljače, ili početkom ožujka što naravno ovisi o vremenskim prilikama. Grašak se sije u redove 2 cm zrno od zrna ili u kučice 6 – 10 zrna ako je tlo zbijenije pa postoji mogućnost slabog nicanja. Koristim se pravilom da zasijem gušće pa ako bude pregusto kada biljke niknu lagano ih povadim pomoću uske vrtne lopatice i presadim na mjesta gdje je podbacilo nicanje, ili presadim na dodatno mjesto u vrtu. Nakon sadnje tlo prekrijem slojem slame kako bi biljke kada niknu bile zaštićene od mogućih vrlo niskih temperatura.

Foto:Vlado Kos/Cropix

Njega usjeva graška U proljeće kako temperatura zraka raste, tlo se zagrijava i kreće nagli razvoj i rast vegetativnih dijelova biljke, stoga je grašku potrebno osigurati potpornje. Grašak ima vitice koje se hvataju na mrežu, granje ili kolce te je to spas od polijeganja biljke i truljenja uslijed češćih proljetnih kiša. Za niske sorte također se preporučuje staviti oslonac, a za tu svrhu koristim razgranato granje od jesenskog ili proljetnog orezivanja, a to je ujedeno i zaštita od ptica koje često mogu uništiti nasad, dok za visoke sorte koristim mreže za krastavce ili pravim indijske šatore od kolaca pa to izgleda jako dekorativno.

Kada grašak naraste na visinu od 15 – tak cm potrebno ga je ogrnuti da bi se zadržala vlaga u području korijena biljke. Umjesto zgrtanja zemljom nasad redovno malčiram slamom u sve debljim slojevima kako raste biljka pa je tlo oko korijena uvijek dovoljno vlažno pa nije potrebno zalijevanje, osim u nekim ekstremnim sušnim uvjetima. Krajem svibnja, sadnjom ranih kultivara moguća je prva berba graška te još dvije u roku nekoliko tjedana nakon prve berbe. Grašak koji želimo sačuvati za sjeme ostavlja se na stabljici sve dok se mahune ne osuše, nakon čega se ubiru, vadi se iz njih sjeme te još dobro prosuši i pakuje u najlonske vrećice i stavlja u zamrzivač na nekoliko sati kako bi se zrno zaštitilo od napada žiška koji ga može izbušiti. Nakon toga sjeme se prosuši i sprema u staklene teglice na tamno, suho i hladno mjesto.