Bob (lat. Vicia faba) jednogodišnja je biljka iz porodice mahunarki (lat. Fabaceae) a smatra se da se uzgajao prije oko 8000 godina. Bob je bio jedna od najvažnijih namirnica starih Grka i Rimljana.
Na našim prostorima nažalost ova mahunarka nedovoljno je cijenjena i malo se uzgaja pa se nadam da će vrtlari prepoznati vrijednost ove biljke koja obiluje vitaminima B skupine, bjelančevinama, ugljikohidratima, vlaknima i mineralima (fosfor, kalij, željezo), a u prehrani se koriste mlade mahune, ili zeleno sjeme.
Postoje različite sorte boba od patuljastih pa do visokih, različite boje zrna (zeleno, bijelo, crveno). Kod nas se najviše uzgaja visoka (60 - 80cm) i vrlo otporna sorta Aguadulco, krupnog zrna i dugačkih mahuna, dok su druge sorte rijetko zastupljene pa je teško doći do sjemena.
Bob je jednogodišnja biljka razgranatog korijena i šuplje stabljike, cvjeta prelijepim bijelim cvjetovima koji su prošarani crnim šarama, a nakon faze cvatnje razvijaju se debele, mesnate mahune koje mogu narasti i do 30 cm. Unutrašnjost mahuna je spužvaste strukture u kojoj raste 4 - 8 zrna koja su jako krupna u fazi zrelosti, a za prehranu se koriste dok su još zelena.
Sjetva boba, položaj, tlo, njega usjeva
Bob je biljka koja se sije u hladnijim mjesecima u godini jer je otporan na niske temperature sve do - 6 stupnjeva Celzija, ali ako nastupe jače hladnoće potrebno ga je zaštititi agril folijom ili slamom. Najbolje je odabrati južne i zaštićenije dijelove vrta.
Može se sijati u kasnu jesen u studenom, ili krajem zime već u veljači ili ožujku. Minimalna temperatura klijanja je oko 5 stupnjeva Celzija. Ranijom sjetvom u hladnijem dijelu godine može se izbjeći napad lisnih ušiju koje napadaju mlade vrškove biljke.
Prije sjetve bob je dobro namočiti u vodu u koju dodamo 1 žlicu drvenog pepela i ostaviti ga da nabubri 1 - 2 dana.
Bob se sije u dvostruke redove na razmak od oko 15 cm sjeme od sjemena, te između redova oko 40 cm, ili u jamice po 5 sjemenki na udaljenost od 30 cm na dubinu od oko 5 cm. Posijanu gredicu dobro je odmah prekriti slojem slame, ili sjena kako bi bile poput tople dekice kada biljčice niknu. Malč se podebljava u proljeće kada biljke krenu naglo rasti. Debeli malč čuva mlade biljke od isušivanja oko korijena ako nastupe sušna razdoblja, suzbija većinu korova i hrana je glistama u tlu koje su najzaslužnije za njegovu plodnost.
Voli srednje teška tla dobre strukture sa pH vrijednošću od 6 - 8. Na kiselijim tlima potrebno je u tlo unijeti drvenog pepela, što se može i naknadno u fazi rasta biljke. Drveni pepeo je bogato kalijevo gnojivo te odličan čistač tla. Tijekom sjetve u tlo se može unijeti neko organsko gnojivo, a najbolje vrtni kompost, ili glistinac kako bi se osiguralo dovoljno potrebnih hranjiva u fazama rasta biljke i u fazi punjenja zrna.
Bob zbog svog razgranatog i dubokog korijena lako dolazi do vode pa ga nije potrebno zalijevati, osim ako nastupe duži periodi suše.
Bob je idealna predkultura za mnoge vrste povrća (krastavac, kukuruz šećerac, kupusnjače, špinat, salata i dr) koje se sade u ljeto ili jesen jer obogaćuje tlo dušikom koji veže iz zraka pomoću kvržičastih bakterija na svome korijenu. Zbog toga se bob ne čupa iz tla kada završi njegova vegetacija, već se biljka poreže i usitni te se lagano ukopa u tlo pomoću bio vila te služi kao zelena gnojidba za slijedeće kulture koje dolaze.
Bob na isto mjesto u vrtu može doći tek nakon 3 godine.
Dobri susjedi bobu su: lisnato povrće - zbog tla bogatog dušikom (kupus, salata, špinat) te ljekovito bilje koje svojim mirisom tjera štetne nametnike poput kadulje, smilja, čubra, kadifica, stolisnika i sl.
Loši susjedi su: češnjak, vlasac i komorač.
Kako bi se spriječila pojava biljnih uši otkinite mlade vrhove na biljci čim se pojave prvi cvjetovi.
Visoke sorte najbolje je poduprijeti kolčićima i špagom kako ne bi došlo do polijeganja biljaka uslijed jačih vjetrova.
Primjedbe
Objavi komentar