Lukova muha (Delia antiqua) i češnjakova muha (Helomyza lurida) najopasniji su štetnici koji mogu biti uzrok propadanja luka, poriluka i češnjaka ako se na vrijeme ne provede zaštita.
Prva generacija lukove muhe koja je i najopasnija, jer napada još mlade i nerazvijene biljke javlja se oko polovice travnja pa se prve mjere zaštite provode već krajem ožujka te početkom travnja.
Druge dvije generacije javljaju se u svibnju i lipnju, ali obično ne naprave toliko velike štete jer je luk u principu već razvio dovoljno velike glavice. Ranija proljetna sadnja (veljača), ili kasnija (svibanj, lipanj) sigurnije su za sadnju luka, jer se mogu smanjiti posljedice napada.
Stari vrtlari sadili su luk tek početkom svibnja kako bi imali zdrave i lijepe glavice. <3
Lukova muha prezimljava u tlu u obliku kukuljice koja nije veća od zrna riže. Tamnocrvene do smeđe je boje i lako se prepoznaje. Zabušuje se u mlade glavice luka pri čemu se središnji list počinje sušiti pa je ograničen unos hranjivih tvari i vode, nakon čega dolazi do propadanja i truljenja biljke. Kukuljica u travnju prelazi u odrasli oblik muhe koja je vrlo slična običnoj sa nešto izduženijim tijelom. Muha može odložiti i do dvjesto jaja u tlu ili na samu biljku iz kojih se kasnije izlegu bijele, duguljaste, ličinke slične crvićima.
Kako prirodnim sredstvima zaštiti luk od lukove muhe?
Prije svega važno je u vrtu pridržavati se
plodoreda te luk ne saditi na isto mjesto četiri godine.
Također, luk u plodoredu dolazi drugu godinu nakon obilnijeg gnojenja (stajsko gnojivo), obično nakon krumpira. Ako tlo nije gnojeno dovoljno mu je prilikom sadnje dodati vrtnog komposta.
Kako luk ne voli kisela tla dodaje mu se nekoliko puta manja količina
drvenog pepela koji podiže pH tla te služi i kao zaštita luka od zemnih štetočina te kao izvrsno kalijevo gnojivo. Drveni pepeo se nekoliko puta tijekom proljeća posipa oko luka u području korijena. Izbjegavaju se vjetroviti dani kako se ne bi oštetilo mlado lišće.
Ako se
luk posadi pokraj mrkve međusobne se štite od muha (lukova muha i mrkvina muha) koje ih napadaju.
Izvrsno prirodno sredstvo protiv lukove muhe je
šećerna otopina.
U 10 litara odstajale vode ( najbolje kišnice), doda se 20 dkg šećera i dobro razmuti. Sa ovom otopinom zalijeva se luk nekoliko puta u razmacima od 7 - 10 dana.
Prvu zaštitu potrebno je obaviti u proljeće odmah nakon nicanja biljaka te ponoviti još nekoliko puta kako biljka raste.
Također, prilikom sadnje lučica šećer se može posipati i u jarke pa je u startu zaštićen.
Ako je već došlo do napada, nakon primjene šećerne otopine moguće je da se ublaži šteta. U slučaju jačeg napada i očiglednog propadanja luka, najbolje ga je povaditi i spaliti kako bi se spriječio prelazak ličinki na druge, zdrave biljke.
Zašto šećer?
Lukova muha ne podnosi šećer pa brzo napušta slatka područja. :)
Hvla
OdgovoriIzbriši