Božje ovčice (bubamare) zaštitnice organskog vrta

Božja ovčica u pohodu na koloniju biljnih uši

Da bi privukli u svoj vrt korisne kukce (poput bubamara), potrebno je prije svega da budemo u suradnji sa prirodom i svoj vrt održavamo po načelima organskog uzgoja.
Naime, upotreba pesticida narušiti će prirodnu ravnotežu što će za posljedicu imati uništavanje populacije prirodnih zaštitnika našeg vrta te masovnu pojavu novih štetnih vrsta i bolesti.

Mnoge životinje u vrtu za hranu odabiru upravo štetne vrste, pa su naši najbolji saveznici u suzbijanju masovne pojave pojedinih vrsta štetnika.
Kako bi naš vrt održavao prirodni sklad moramo se pobrinuti da u svoj vrt privučemo što više korisnih životinjica i pružimo im uvijete za preživljavanje i razmnožavanje.


Mješovitom sadnjom povrća, voća, cvijeća, ljekovitog i začinskog bilja koje obiluje peludi i nektarom u vrt ćemo privući mnoštvo korisnih kukaca koji će mnoge poslove obaviti umjesto nas.
Također, praksom "dobrog vrtlarenja" mnoge korisne vrste zadržati ćemo u svojim vrtovima.

Bubamara (lat. Coccinellidae)

Najpoznatija vrsta bubamare je sedmotočkasta (Coccinella septempunctata L.) od davnina poznata kao nositeljica sreće i zaštitnica djece. :)
U Europi je poznato preko 100 vrsta božjih ovčica raznih boja, žutih, crvenih, naranđastih i crnih sa različitim rasporedom  i brojem točkica po kojima se određuju vrste.
Iako je većini vrsta životni vijek tek godinu dana, one u tom kratkom periodu pojedu preko 3000 lisnih i crnih ušiju te još nekih drugih štetnika.
Zbog toga u rano proljeće nije potrebno uništavati lisne uši koje su se pojavile u manjem broju na našim biljkama jer će biti hrana bubamarama koje se bude iz zimskog sna.
Prezimljuju u skupinama na nekom suhom i zaklonjenom mjestu, najčešće ispod kore drveća, suhim neorezanim grmovima (poput kineskog šaša), ispod lišća, ili u hotelima za kukce koji se mogu napraviti na vrlo jednostavan način.

Razmnožavaju se u proljeće i ljeto, a ženka polaže sićušna mliječno bijela ili žuta jajašca na donjoj strani lišća, ili mladim grančicama na kojima se nalazi kolonija biljnih uši.
Broj položenih jaja ovisi o vrsti i kreće se od 300 - 600 u hrpicama od po nekoliko desetaka odloženih na više različitih mjesta.
Prije nego se iz jaja izlegu ličinke, ona mijenjaju boju u zelenu i veoma su tvrda na dodir.
Razvoj od jaja pa preko četiri stadija razvoja ličinke traje oko dva mjeseca.
Ličinke su tamnozelene, produljenog oblika, a na tijelu imaju bradavičaste nastavke žute i crne boje te šest nogu.
Dnevno pojedu 20 - 30 biljnih uši, a same su hrana za neke vrste kukaca i ptica.
Presvlače se nekoliko puta tijekom života, nakon čega se zakukulje na listovima biljaka.

Kukulji se tako da zadnji dio tijela pričvrsti za biljku, dok joj je prednji dio u zraku.


Nakon 8 - 14 dana božja ovčica se nadima dok ne poprimi plukuglast oblik koji je isprva žute boje, a već nakon 24 sata poprima crvenkastu boju, a sive točkice postaju crne.
Razvojni ciklus traje od 4 - 7 tjedana, pa se tijekom ljeta može razviti nekoliko generacija.
Zbog izrazite i sjajne boje koje imaju bubamare, upozorenje su drugim kukcima da ih ne diraju.
Ako se pak nađu u opasnosti, bubamare imaju sposobnost lučenja alkaloida (Coccinellina), veoma neugodnog mirisa i gorkog okusa.







Popularni postovi s ovog bloga

Domaći kečap

Organski vrt u kolovozu

Domaća kisela cikla za zimu