Čičoka

Čičoka u cvatu

U listopadu, kada vrt poprima boje jeseni, veličanstvena čičoka ne može a da ne bude opažena, jer svojom visinom i prekrasnim cvijetovima koji nalikuju na suncokret privlaći zadivljene poglede svakog tko se zatekne u blizini.
Pa ipak malo ljudi prepoznaje ovu čarobnu biljku koja je uz to još i vrlo ljekovita.

Čičoka - (lat. Helianthus tuberosus), višegodišnja biljna vrsta suncokreta,  porijeklom iz Sjeverne Amerike, pripada porodici glavočika.
Još je poznata pod nazivima kao divlji krumpir, jeruzalemska artičoka, morski krumpir, morska repa, suncogled.
Lako se prepoznaje jer njezini cvjetovi podsjećaju na suncokret, a stabljika nerijetko naraste i do tri metra u visinu.
Korijen biljke koji se koristi u kulinarstvu izuzetno je koristan u liječenju dijabetesa i pretilosti, reumatskih bolesti, alergija, osteoporoze,visokog krvnog tlaka, anemije te bolesti krvi.
Izvor je važnih minerala za organizam ( kalija, fosfora, željeza, magnezija, kalcija), a obiluje vitaminima C, D, A (beta-karoten), te vitamin B6.

Uzgoj čičoke

U našim krajevima čičoka se uzgaja kao jednogodišnja kultura, vegetativno ( gomoljima), jer kasno cvjeta ( tek u listopadu) pa sjeme ne uspijeva dozrijeti.
Čičoka se može saditi u kasnu jesen ili u proljeće.
Gomolji se stavljaju u zemlju na dubinu 6-10 cm, a razmak između biljaka trebao bi biti 40-50 cm, te između redova 50-70 cm.

Gomolji čičoke

Najbolje uspijeva na neutralnim do slabo alkalnim tlima dobre vodozračne strukture, iako ni to nije uvjet, jer čičoka je otporna i ne zahtjevna biljka koja uspjeva i na lošijim tlima.
Pri sadnji je poželjno u tlo unijeti zrelog stajnjaka ili komposta.

Čičoku je dobro saditi uz rubove, jer postoji opasnost od invazivnog širenja ako se svi gomolji ne povade. Posađena uz rub vrta može poslužiti kao ograda, oslonac ili zaštita osjetljivim biljkama.
Tijekom vegetacije čičoku je dobro pognojiti nekim dušićnim gnojivom ( kopriva), te zagrnuti poput krumpira, jer ona u svojim podzemnim dijelovima stvara gomolje.

Čičoka slikana krajem svibnja

Također, potrebno ju je za vrijeme dužih razdoblja suše povremeno zalijevati.

Vađenje čičoke započinje krajem listopada ( kada se  biljka počne sušiti), pa sve do proljeća ako želimo jesti svježe gomolje, jer izvađeni se na zraku brzo smežuraju. Zato je korisno zemlju oko biljaka u zimu prekriti slamom jer na taj način zemlja neće smrznuti, pa gomolje možemo vaditi po potrebi.

Podzemni dio čičoke (gomolji)

Stabljiku čičoke koja ima veliku masu možemo usitniti i kompostirati.