Poriluk lat. ( Allium porrum L. ), pripada porodici Ljiljanki, a poznat je od pradavnih vremena.
Ljekovitost poriluka bila je poznata Egipćanima, Rimljanima i Grcima te su ga uzgajali u svojim vrtovima.
Jedan poznati Pilinijev zapis govori kako je Neron u starom Rimu odredio da se jedan dan u mjesecu jede samo poriluk, a kako su ga ljudi poslušali bio je to dan porilukove svečanosti.
Poriluk sadrži ugljikohidrate, bjelančevine, vitamin C, karotin, vitamine B kompleksa, vitamin E, eterična ulja sa sumporom, mineralne soli i mikroelemente, kalij, mangan, kalcij, molibden, bakar i silicij.
Njegove koristi su višestruke u lječenju mnogih oboljenja kao što su upalni procesi, prehlade, bronhitis, astma, pobuđuje izlučivanje probavnih sokova želučanih i crijevnih žlijezda, jetre, žuči, te sprječava truljenje i preveliko vrenje u crijevima, koristi se kao oblog kod uboda, gihta, reuma, jača imuni sustav i lijek je za još mnoge druge bolesti.
Zbog svega navedenoga poriluk sigurno treba pronaći mjesto u našim vrtovima, kako bi obogatio naš jelovnik. :)
U narodu je poznat i pod drugim imenima kao što su pasji luk, perasti luk, porijak, purić ...
Priprema tla
Za uzgoj poriluka zemlju je potrebno prozračiti i pognojiti nekim organskim gnojivom, jer on zahtjeva plodna, rahla tla dobre ocjeditosti.
Dobro uspijeva na vlažnijim tlima na kojima se voda predugo ne zadržava.
Poriluk je dobro saditi poslije kultura koje smo prethodne godine dobro gnojili kao što su krumpir ili kupusnjače.
Na siromašnijim tlima potrebno je unijeti veće količine dobrog vrtnog komposta.
U organskoj proizvodnji neophodno je uspostaviti održiv plodored tijekom jedne vegetacijske sezone, pri čemu je potrebno paziti da biljke iz istih porodica ne smjenjuju jedna drugu na istim uzgojnim mjestima, pa je stoga idealno biljke kombinirati u obliku mješovite sadnje poštivajući pritom dobrosusjedske odnose.
Poštivanjem plodoreda i rotiranjem usjeva, izbjegavamo napade mnogih bolesti i štetnika, te tlo čuvamo od iscrpljivanja.
Poriluk u mješovitoj sadnji najbolje uspijeva posađen između redova mrkve, kao i sve lukovičasto povrće, jer se biljke međusobno štite od lukove i mrkvine muhe.
Također, ako između mrkve i poriluka zasadimo i pokoji neven ili kadificu, učinkovitost će biti još mnogo veća, jer neven svojim korijenjem u zemlju luči fitoncide te suzbija brojne nematode.
Protiv lukove muhe može se pripremiti i otopina vode i šećera kojom se tijekom vegetacije nasad zalijeva u nekoliko navrata.
Potrebno je 10 litara vode i 20 dkg šećera rastopiti i zaliti tlo oko biljaka.
Nasad možemo zaštititi i ako ga prekrijemo propusnim i prozračnim pokrovom (agril folija ).
Ako želimo zaštiti kupus od kupusovog bijelca, oko kupusa posadimo pokoji poriluk.
Sjetva i sadnja
Sjetvu poriluka možemo obaviti već krajem veljače u uzgojnim posudicama smještenim na prozorskim daskama, ili u drugom dijelu ožujka u toplim klijalištima.
Za nicanje je potrebno duže vrijeme i mnogo strpljenja. Biljka niće otprilike tek nakon petnaestak dana i veoma sporo raste pa ga je zbog toga moguće saditi u nekoliko navrata u vrtu jer duže može ostati u klijalištu.
Sadnja poriluka razlikuje se od sadnje drugog lukovičastog povrća.
Poriluk se sadi na stalno mjesto u vrtu tijekom lipnja, kada presadnice zadebljaju te narastu oko 15 - 20 centimetara.
Prije sadnje, da bi se bolje i lakše ukorijenio, skraćujemo mu lišće i korijenje.
Sadnja se vrši pomoću ručne sadilice kojom se buše dublje rupe u tlu ( 10 - 15 cm).
Pripremljene sadnice polažemo u rupe i samo ih zalijemo.
Voda će popuniti prostor oko biljke te će zemlja sama prionuti uz nju.
Poriluk se sadi dublje u tlo kako bi donji bijeli dio bio što duži.
Tijekom vegetacije oko biljke je potrebno u par navrata nagrnuti zemlje ( radi što dužeg bijelog dijela biljke), ili oko njega nagrnuti vrtnog komposta.
U sušnijem dijelu godine, poriluk je potrebno zalijevati, a kako bi što duže zadržao vlagu, nakon zagrtanja dobro je oko biljke staviti i neki pokrov ( slama, sijeno ...).
Poriluk je dvogodišnja otporna i zahvalna biljka koja dobro podnosi hladnoću te uspjeva prezimiti ako ostane u tlu. Tada ga možemo vaditi cijelu zimu ( ako tlo nije smrznuto ), pa sve do svibnja nakon čega biljka odlazi u prorast i postaje žilava.
Ako želite sačuvati sjeme poriluka, ostavite nekoliko biljaka u vrtu da prezime te u lipnju uživajte u prelijepom bijelo - ružičastom cvijetu poput snježne grude.
Nakon zriobe cvijeta, uzima se sjeme i prikladno čuva za slijedeću sjetvu.
Primjedbe
Objavi komentar