Određivanje i mjenjanje pH vrijednosti tla


Reakcija tla

Kemijska svojstva tla bitni su čimbenici plodnosti tla koji su povezani sa njegovom teksturom i strukturom (fizikalna svojstva tla).
Reakcija tla ili pH vrijednost nam pokazuje kolika je kiselost odnosno lužnatost tla. Za mjerenje se koristi skala od 1 - 14, gdje je pH razina 7 neutralna, vrijednosti manje od 7 su rastuće kisele, a veće od 7 su rastuće lužnate.
Vrijednosti koje tla uglavnom imaju kreću se od 4 - 8, a većina bilja za svoj rast i razvoj traže tla sa pH vrijednošću od 5.5 - 7.5.
Utvrđivanje pH vrijednosti u tlu još je jedan od načina koje će vrtlaru biti od velike pomoći s obzirom da pH vrijednost utječe na dostupnost hranjivih tvari biljkama.
Naime, poznato je da neke biljke više vole kiselija tla, dok druge bolje uspijevaju na neutralnim tlima.
Ukrasno bilje obično podnosi  širok raspon pH vrijednosti, dok će pak neke vrste poput rodondedrona, azaleje, kamelije i vrijesa  rasti samo na jako kiselim tlima.
Povrće najbolje uspijeva na blago kiselim do neutralnim tlima u rasponu od pH 6 - 7, voće voli nešto kiselija tla od 6 - 6.5, stoga je bitno da vrtlar utvrdi pH tla u svome vrtu prije nego ga počne korigirati sa poboljšivačima koji mogu bitno promijeniti njegova kemijska svojstva.

Važnost kalcija u tlu

Kalcij u tlu igra veoma važnu ulogu jer njegova razina utječe na pH. Na ocjeditim tlima kalcij se lako ispire te ona s vremenom  postaju kisela što se loše odražava na rast i razvoj bilja s obzirom da nedostatkom kalcija u tlu, biljkama postaju nedostupna i druga hranjiva.
Kalcij povećava biogenost tla, povećava i održava razinu humusa što povoljno utjeće na strukturu tla.
Svaki organski vrtlar koji se pridržava načela organskog vrtlarenja s vremenom će poboljšati strukturu tla u svome vrtu što će se odraziti i na povoljan pH za većinu bilja.

Dakako, postoje i brži načini da se poveća količina kalcija u tlu, tzv. kalcizacija,  pomoću prirodnih poboljšivaća poput vapna, ali prije nego vrtlar pribjegne toj medodi bitno je da provjeri pH vrijednost u svome tlu jer će previše vapna onemogučiti određenim hranjivima da prodru do biljke.

Nekoliko je načina na koje možete odrediti pH vrijednost.
Svaki vrtlar pomoću lakmus papira (univerzalni indikator) može prema skali boja utvrditi kiselost tla u svome vrtu.
Postoji još jedan jednostavan način za približno mjerenje pH vrijednosti tla.
Potrebne su 2 tegle, malo octa, soda bikarbona te uzorak zemlje koji želite testirati.
Imajte na umu da zemlja u Vašemu vrtu nije svugdje ista pa ćete stoga morati uzimati uzorke na nekoliko mjesta kako bi utvrdili pH.
U tegle sipajte zemlju koju želite testirati, a zatim u jednu od njih naspite alkoholni ocat tako da prekrije zemlju. Ako dođe do reakcije (pojava mjehurića), tlo  je alkalno (iznad 7), ako pak reakcija izostane u drugu teglu sa zemljom sipajte vodu, promješajte zemlju te ostavite desetak minuta da miruje, nakon toga u nju umješajte žlicu sode bikarbone, Pojava mjehurića ukazuje na kiselo tlo. Ako je reakcija izostala u oba slučaja tlo je neutralno.

Mijenjanje pH

Vapnenac (kalcijev karbonat) - mineral koji se dobiva iz vapnenačkih stijena koje su nastale u pradavna vremena od naslaga životinja i biljaka.
Prirodni je izvor brojnih mineralnih tvari potrebnih biljkama.
U tlu veže kiseline, apsorbira hranjive tvari te potiće život tla i poboljšava njegovu strukturu.
Kako je sporodjelujući te blago utjeće na tlo, uvijek je bolji izbor od gašenog ili hidratiziranog vapna koji imaju suprotan učinak.
Ipak, prilikom unošenja vapnenca u tlo bitno je znati pH tla.
Prekomjerno dodavanje vapnenca može izazvati jaku alkalnu reakciju što za posljedicu ima vezanje u tlu važnih mikroelemenata i fosforne kiseline koji postaju nedostupni biljkama te se one slabije razvijaju i postaju podložne napadu bolesti.
Da bi se uslijed dodavanja vapnenca u tlo izbjeglo smanjenje sadržaja humusa potrebno je istovremeno dodavanje organskih dodataka (kompost, malč i dr.).
Poznato pravilo koje glasi je : svake jeseni u tlo unesite 200 g vapnenca po metru kvadratnom dok ne postignete željeni pH.

Drveni pepeo


Prirodni poboljšivač strukture teških i zbijenih tala koji je bogat brojnim makro i mikronutrijentima.
Kemijski sastav pepela ovisi o vrsti drveta. Poznato je da pepeo u sebi sadrži najviše kalija pa se stoga naziva i kalijevo gnojivo. Izvrsna je nadopuna životinjskim gnojivima (dušićna gnojiva) koji su siromašni kalijem. Kalij potiče cvatnju i rast plodova te igra važnu ulogu u prijenosu hranjivih tvari biljkama. Pepeo u sebi sadrži veliki postotak vapna (kalcijev karbonat) te se njegovom primjenom mijenja pH zemlje zbog čega ga treba koristiti sa oprezom.
Najbolje ga je dodavati u jesen na tla koja su kisela i zbijena pridržavajući se mjere od najviše 1 kg na deset kvadratnih metara. Nakon posipanja pepela preporuka je da se lagano ukopa u zemlju ili da se gredice prekriju nekom organskom masom (malč).
Pepeo se od davnina koristi za uzgoj nekih vrsta povrća. Najviše ga vole rajčica, celer, luk, češnjak, kupus, grah, grašak.
Pepeo se koristi i kod suzbijanja puževa u vrtu, protiv lukove muhe te kao dodatak kompostu.




Popularni postovi s ovog bloga

Tušt (portulak) - lijek iz božje ljekarne

Kako složiti lazanja gredicu

Matičnjak - biljka bez koje je organski vrt potpuno nezamisliv