Svi postovi po kategorijama

Svi postovi Organskog carstva po kategorijama

  Kako bi Vam omogućila lakše snalaženje i traženje objavljenih postova Organskog carstva složila sam ih po kategorijama. Klikom na bilo koji naslov direktno se otvara Vaš željeni post. :) Korak po korak do vlastitog organskog vrta: Čišćenje i priprema zemljišta Izrada tople gredice Sjetva mog eko povrtnjaka Vrtlarski radovi u rano proljeće Kako složiti kompostnu hrpu? Kako povećati broj glista u organskom vrtu? Početak vrtlarske sezone Mješovita sadnja Osnove organskog vrtlarenja 1. dio Osnove organskog vrtlarenja 2.dio Urbani vrt 1.dio Urbani vrt 2. dio Božje ovčice kao zaštitnice organskog vrta Recikliranje jesenskog lišća Kako pripremiti organski vrt za zimu Prepoznavanje tipa tla u vašem vrtu Poboljšanje strukture tla i njeni poboljšivači Određivanje i mijenjanje pH vrijednosti tla Biljke kao indikatori tla Planiranje plodoreda u organskom vrtu Malčiranje - prekrivanje tla organskom masom Sjetva sjemena u zatvorenom - uzgoj presadnica Planiranje sjetve/sadnje u organskom vrtu B il

Uzgoj češnjaka i luka u organskom vrtu

 

Vlado Kos / CROPIX

Biljne kulture koje se uzgajaju u hladnijim mjesecima u godini

 

Hladniji mjeseci u godini idealni su za uzgoj povrtnih kultura poput češnjaka, luka, mrkve, graška, boba i salate, jer im u početnim fazama rasta bolje odgovaraju niže temperature te dovoljno vlažno tlo. Ove povrtnice moguće je saditi u kasnu jesen ili u rano proljeće pa se ovisno o vremenu sadnje / sjetve nazivaju jesenskim ili proljetnim povrtnicama. Pa tako razlikujemo jesenski luk / češnjak od onoga proljetnog isto kao i mrkvu, grašak i salatu.

 



Uzgoj češnjaka i luka u organskom vrtu

 

Češnjak ( Allium sativum) i luk (Allium cepa)  pripadaju porodici lukovičastog povrća koje se uzgajaju na vrlo jednostavan i sličan način.

Češnjak se uzgaja vegetativnim putem iz češnjeva, dok se luk uzgaja iz malih lukovica koje se mogu uzgojiti sjetvom sjemena iz kojih se razvija lukovica te se ona sadi tek u drugoj godini uzgoja. Uglavnom, uzgoj ove dvije povrtnice iz češnjeva i lukovica  je identičan jer imaju iste zahtjeve prema položaju, hranjivima i tlu. Luk se može saditi i u svibnju, nakon što prođe opasnost od napada lukove muhe, iako su plodovi (glavice) po pravilu nešto manji i ako nastupi duže sušno razdoblje potrebno je zalijevati nasad. Ako se lučice sade samo zbog lista tada ih je moguće saditi skoro pa cijelu godinu na vrtu, osim ako tlo nije smrznuto. Također, sadnja lučica u posudama na balkonu je postala sve popularnija za sve one ljude koji nemaju svoj komadić zemlje a žele uzgojiti zdravu, nešpricanu biljku.


Uvjet je da se češnjak i luk nikada u vrtu ne sadi u blizini, već ih je potrebno odvojiti drugim biljnim kulturama, a idealni su upravo dobri susjedi u vrtu.

U jesenskoj sjetvi sade se od druge polovice listopada pa sve do polovice studenoga, dok je proljetnu sjetvu idealno započeti već u drugoj polovici veljače pa do polovice ožujka ako to vremenski uvjeti dozvoljavaju. Naime, ranom sjetvom moguće je izbjeći najopasnijeg štetnika lukovičastog povrća, tzv. lukovu muhu koja je aktivna već sredinom travnja, a napada mlade i dovoljno nerazvijene biljke. Ranijom sadnjom češnjak i luk će imati dovoljno vremena da ojačaju i izbjegnu spomenutog štetnika. Također jesenskom ili ranom proljetnom sadnjom možemo očekivati i veće prinose,  jer u tlu uglavnom ima dovoljno vlage i temperature su niže pa se i biljke bolje i brže razvijaju.

Za sadnju češnjaka najbolje je osigurati vlastito sjeme koje se sadi iz godinu u godinu iz razloga što je ono prilagođeno podneblju  i uvjetima u vašemu vrtu pa je stoga i zdravije i otpornije.

Dobri susjedi u vrtu češnjaku su : mrkva, rajčica, krastavci, jagode, neven, origano, ruže i voće.

Loši susjedi u vrtu češnjaku su : grah, kupus, grašak.

Postoji više vrsta sjemena češnjaka od ružičastih pa do bijelih kultivara kao i kultivara za jesensku i proljetnu sadnju. Jesenski češnjak stvara veće glavice od proljetnog, ukusniji je i vrlo je otporan na niske zimske temperature, dok je proljetni poznat po tome što se može duže čuvati pa nije rijetkost da ostane zdrav cijelu godinu.

Foto:Vlado Kos/Cropix

Lučice luka također možemo nabaviti u raznim bojama od bijele, žute pa sve do ružičaste i ljubičaste. Svaka vrsta je posebna na svoj način pa tako je srebrenac idealan za uzgoj mladog luka, dok je npr. ljubičasti poznat kao najzdraviji i najdekorativniji.


Dobri susjedi u vrtu luku su : mrkva, krastavac, cikla, rajčica, pastrnjak salata, neven, kopar, kamilica i ruže. U mješovitoj sadnji idealna kombinacija je sadnja luka i mrkve,  jer se međusobno štite od lukove i mrkvine muhe. Također je dobro posaditi i nekoliko nevena u nasad zbog dvostruke zaštite. Još jedna kombinacija koju ne izostavljam u mješovitoj sadnji je sadnja luka i salate, a savršena je radi uštede prostora pogotovo u manjim vrtovima.


Loši susjed luku su : grah, grašak, poriluk i kupus.

Priprema tla za sadnju češnjaka / luka

Da bi ostvarili dobar prinos ovih povrtnica potrebno je pridržavati se nekih pravila. Idealno tlo za sadnju češnjaka i luka je ono koje je dobro pognojeno za prethodnu kulturu, a najpoželjnija tla su ona koja su bogata organskom tvari pa je za sadnju ovih povrtnica najbolje za gnojidbu koristiti vrtni kompost koji je slabe do srednje hranjivosti.

Foto: Vlado Kos / CROPIX

I češnjak i luk uzgajaju se u plodoredu pa na isto mjesto u vrtu mogu doći tek nakon tri do četiri godine. Izuzetak su vrtovi u kojima se koristi mješovita sadnja, odnosno nema većih površina na kojima su monokulture.

Kako lukovičasto povrće ne podnosi zadržavanje vode na površini tla što se često događa na teškim, zbijenim tlima potrebno je nekoliko dana prije sadnje prorahliti tlo pomoću bio vila ili još bolje pomoću Ruskih vila na dubinu od oko dvadesetak centimetara kako bi se stvorio povoljni vodozračni odnos i dobra ocjeditost tla. Idealna pH vrijednost tla za sadnju lukovica / češnjeva je 6,5 – 7.5 pa ako je tlo kiselije poželjno je prije pripreme tla dubokim rahljenjem posuti ga drvenim pepelom kako bi se podigla pH vrijednost tla te da bi se drveni pepeo lijepo rasporedio u tlo sve do dubine korijena biljke. 

Foto: Vlado Kos / CROPIX

Sadnja češnjaka i luka

Češnjak i luk izlučuju fitoncide u tlo te mu osiguravaju zaštitu i zdravlje jer sprječavaju razvoj štetnih mikroorganizama. Stoga se sade svake godine na drugo mjesto u tlu.

Prije sadnje glavice češnjaka je potrebno podijeliti na češnjeve. Sade se samo krupniji vanjski češnjevi, a za jedan četvorni metar potrebno je izdvojiti oko 50 češnjeva. Lukovice luka moguće je nabaviti u svakoj poljoprivrednoj trgovini sa sjemenom. Pri sadnji je potrebno voditi računa tako da zašiljeni dio bude okrenut prema gore.

Foto: Vlado Kos/ Cropix


Sadi se u redove na razmak oko 10 cm u redu i 20 cm između redova na dubinu od 4 cm. U redove je prije sadnje poželjno unijeti vrtnog komposta koji će mu osigurati toplu i meku posteljicu tijekom zimskih dana te osigurati sva potrebna hranjiva. Također tlo će biti meko i rahlo pa se prilikom sadnje neće oštetiti češnjevi, odnosno lukovice. Nakon sadnje redovi se prekriju sa zemljom i slamom koja služi kao zaštita tlu i mladim biljkama tijekom hladnih i nepovoljnih vremenskih uvjeta.

Foto: Vlado Kos / CROPIX

Njega

Krajem ožujka, kada biljke porastu poželjno je okolo korijenja posuti drvenog pepela koji je odlično kalijevo gnojivo i izvrstan za jačanje i otpornost lukovica, a idealna zaštita je i od lukove muhe. Postupak je dobro ponoviti nekoliko puta tijekom vegetacije u tankom sloju.

Foto: Vlado Kos / CROPIX

Kako bi izbjegli stvaranje pokorice oko biljaka te pojavu korova i u tom slučaju obavezno okopavanje nekoliko puta tijekom vegetacije češnjaka i luka, savjetujem redovito dodavanje neke organske mase (malčiranje) koja će štititi tlo i nasad, a ujedno će u sušnijim mjesecima osigurati i dovoljno vlage u tlu kako bi se izbjeglo i redovno zalijevanje pa u tom slučaju nije potrebno ni okopavanje češnjaka/luka.

Berba (vađenje) češnjaka i luka

Jesenski češnjak kao i luk vade se početkom srpnja kada se zeleni dijelovi biljke počnu žutiti i sami se savijati. Kako bi glavice ostale neoštećene potrebno je sačekati sa vađenjem sve dok dvije trećine biljke ne požuti. Nikako se ne smije čekati da se cijela biljka posuši, jer je onda vađenje puno napornije, a može se desiti da zbog loših vremenskih uvjeta npr. uslijed kiše plodovi počnu trunuti i da ih nakon kraćeg vremena više ni ne vidimo pa je vađenje izuzetno teško.  Savjet koji sam primjenila u svome vrtu a dobila sam ga od naših starijih vrtlara je da kada biljke tek počnu žutiti, negdje desetak dana prije vađenja, pogaze se njihovi zeleni dijelovi kako bi se usmjerila energija u plod te on tih zadnjih dana može znatno porasti.



Nakon vađenja biljke se poslože u tankom sloju na nekom zaštićenom i sjenovitom mjestu nekoliko dana da se prosuše te se pletu u vijence i spremaju u odgovarajuće prozračne prostorije da se do kraja prosuše, ili se odsijecaju glavice tako da se ostavi nekoliko centimetara stabljike koja ih čuva od truljenja i dodatno se suše poslagane u gajbama, najbolje u tavanskim prostorijama kako bi plodove sačuvali zdrave sve do slijedeće sezone.

 




 

 

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Tablica dobrih i loših susjeda u vrtu

Krumpir pod slamom / vrt bez prekopavanja

Tušt (portulak) - lijek iz božje ljekarne