Organsko carstvo

 Neven (Calendula officinalis) ljekovita je biljka koja zauzima posebno mjesto u organskim vrtovima zbog svojih zaštitnih svojstava. Od njegovih cvjetnih glavica koje mogu biti žute ili narančaste boje pripremaju se macerati koji su se pokazali vrlo djelotvorni u liječenju kožnih oboljenja. Za izradu ulja bolje je koristiti narančaste cvjetove jer u sebi sadrže više beta karotena. Ulje nevena (macerat) možete napraviti na vrlo jednostavan način i dobiti siguran i provjeren finalni proizvod koji se danas vrlo teško može pronaći u drogerijama. Naime, današnji macerati prave se od jeftinijih ulja koja uglavnom nisu provjerene kvalitete, dok se cvjetovi ubiru na kemijski tretiranim površinama. Za pripremu macerata odaberite uvijek kvalitetna hladno prešana ulja prema svom izboru. Možete koristiti maslinovo, bademovo, sezamovo, ulje suncokreta ili kokosa i sl. Meni se kao najbolja opcija pokazalo kokosovo ulje jer je poznat po anti - age učinku pa u kombinaciji sa nevenom djelu...

Crni sljez (Malva sylvestris L) pripada porodici Malvaceae uz druge vrste sljezova. Dvogodišnja je ili trajna biljka koja u dobrim uvjetima naraste i preko 1 metar visine. U narodu je poznat i pod drugim nazivima : veliki sljez, šumski sljez (sylvestris), sljezovača, sitnolisni sljez, ljubičasta sljezovača i dr. Razne vrste iz porodice sljezova rastu uz puteve, kanale, na zelenim livadama i kamenjarima gotovo posvuda. Zbog svoje izuzetne ljekovitosti ubraja se u jednu od najljekovitijih biljaka našega podneblja. Ljekovita snaga sljeza poznata je još od davnina. U narodnoj medicini koriste se sve vrste sljezova pa i ukrasni sljez jer sadrži velike količine sluzi. Listovi i cvjetovi crnog sljeza u sebi sadrže oko 6 - 8 % sluzi zbog čega se koriste u obliku čaja za ublažavanje kašlja te kod raznih upala dičnih puteva kao i kod gastritisa, upale sluznice mjehura, crijevnih i želučanih kanala, usne šupljine te kod čira na želucu i crijevima. NAČINI UPOTREBE - (iz knjige Bilje iz ...

Tušt (Portulaca oleracea L - sativa) jednogodišnji je korov koji pripada porodici Tušnjeva i smatra se da je najrašireniji na svijetu. Zbog svog izvanrednog ljekovitog sastava, stoljećima je omiljen u kineskoj kuhinji, a u starim zapisima može se pronaći da su ga kao lijek koristili i stari Rimljani i Grci. Raste po vrtovima, livadama i kamenjarima te je jedna od onih ljekovitih biljčica koja je svima lako dostupna. Brati na čistim mjestima daleko od prometnica te zemljišnih površina gdje se koriste agrokemikalije. Debeli, sočni listići, sjajne su zelene boje dok su stabljike crvenkaste. Koriste se mladi, svježe ubrani izdanci u raznim salatama ili varivima. Cvjetovi tušta sitni su i žute su boje, a cvjeta od lipnja do kolovoza kada je moguće sakupiti i njegovo sjeme koje se može samljeti i  koristiti kao začin . U Njemačkoj i Engleskoj tušt se tradicionalno koristi ukiseljen za zimnicu. Ljekoviti sastav: Sadrži i do 95 % vode, nešto bjelančevina, ugljikohidrata i mast...

Poljska preslica (Equisetum arvense L.) ljekovita je biljka koja raste kao korov uz puteve i kanale, na livadama i poljima a koristi se u liječenju mnogih bolesti te kao sredstvo za uljepšavanje. Poznata je i pod drugim nazivima: konjski rep, kositerka, njivska preslica, poljski rastavić, barska metlica, cinkrot i dr. U Hrvatskoj raste oko desetak različitih vrsta i nisu sve ljekovite. Poljska preslica bogata je silicijevom kiselinom, kalcijem, željezom, kalijem, sumporom, manganom, bakrom i jodom i stoga je idealna za jačanje otpornosti bilja prema bolestima i napadu štetnih kukaca. Koristi se kao preventiva protiv hrđe, pepelnice te napada crvenog pauka i grinja. Biljna juha od poljske preslice: Kilogram svježe ubrane biljke (150 g suhe) preliti sa 10 litara odstajale vode (najbolje kišnice) i ostaviti da odstoji 12 - 24 sata. Slijedeći dan preslicu izvadimo i kuhamo u dijelu vode u kojoj se namakala, 30 minuta na laganoj vatri. Ostavimo poklopljeno dok se ne ohladi p...

Patliđan (Solanum melongena L.) je jednogodišnja biljka koja pripada porodici pomoćnica (Solanum). Postoji mnogo različitih kultivara patliđana, raznih oblika i boja plodova od ljubičastih, crvenkastih pa do žutih i bijelih, ali svi oni su slične spužvaste teksture pomalo gorkastog okusa. Uzgajao se u Kini, Indiji i Japanu još prije 3000 godina odakle je stigao u Europu u 13. st. a u naše krajeve stigao je u 16. stoljeću. Patliđan (plod) je  ljekovita biljka koja u sebi sadrži mineralne tvari  (kalij, fosfor, željezo, kalcij, magnezij i dr.), vitamine (C,  B, K, karotin), bjelančevine, šećere i biljna ulja te visok postotak vode oko 90 %. Zeleni dijelovi biljke u sebi sadrže otrovni sastojak solanin pa se stoga ne koriste u ishrani. Patliđan se preporuča za detoksikaciju organizma, kod slabokrvnosti, za poticanje funkcija žući i bolji rad jetre, bolesti srca, tegobe sa mokrenjem i bolesti prostate i sl. Patliđan je biljka koja osim što je ljekovita i ukusn...

Kako bi svojim biljćicama omogućili  pravilnu i redovitu ishranu važno je da se upoznate sa hranjivima koja su biljkama neophodna za uspješan rast i stvaranje obilja zdravih plodova. Ugljik (C), kisik (O) i vodik (H) su glavne hranjive tvari koje biljke usvajaju iz zraka i tla. Pored njih postoj još čitav niz neophodnih mineralnih hranjiva koja su biljkama potrebna za pravilan rast i razvoj. Organska tvar tla (humus), nastala razgradnjom uginulih biljaka i životinja glavni je izvor dušika, fosfora i sumpora, dok ostale hranjive tvari u tlu nastaju raspadanjem stijena koje čine matičnu podlogu tla. Količina organske tvari u tlu utjeće na struktru tla te je osnovni izvor energije za sva mala stvorenja koja neumorno rade stvarajući plodan humus. O količini humusa ovisi i količina raspoloživih organskih hranjiva koja su dostupna biljkama te je veoma važno iz godine u godinu zemlji vratiti dio koji smo od nje uzeli jer bi njenim nestankom došlo do katastrofalnih posljedica za či...

Lukova muha (Delia antiqua) i češnjakova muha (Helomyza lurida) najopasniji su štetnici koji mogu biti uzrok propadanja luka, poriluka i češnjaka ako se na vrijeme ne provede zaštita. Prva generacija lukove muhe koja je i najopasnija, jer napada još mlade i nerazvijene biljke javlja se oko polovice travnja pa se prve mjere zaštite provode već krajem ožujka te početkom travnja. Druge dvije generacije javljaju se u svibnju i lipnju, ali obično ne naprave toliko velike štete jer je luk u principu već razvio dovoljno velike glavice. Ranija proljetna sadnja (veljača), ili kasnija (svibanj, lipanj) sigurnije su za sadnju luka, jer se mogu smanjiti posljedice napada. Stari vrtlari sadili su  luk tek početkom svibnja kako bi imali zdrave i lijepe glavice. <3 Lukova muha prezimljava u tlu u obliku kukuljice koja nije veća od zrna riže. Tamnocrvene do smeđe je boje i lako se prepoznaje. Zabušuje se u mlade glavice luka pri čemu se središnji list počinje sušiti pa je ograničen uno...